Mozda je bolje da ostanemo

Emigracija mladih i „odliv mozgova”

Prema rezultatima Popisa stanovništva 2011. godine, u inostranstvo je otišlo preko 150.000 građana Republike Srbije, prosečne starosti oko 29 godina. Među njima, skoro svako peto lice (19%) ima diplomu više ili visoke škole. Najviše visokoobrazovanih ljudi u ovom periodu iselilo se u Nemačku, SAD, Austriju, Švajcarsku i Kanadu. Magistri i doktori nauka, njih oko 5.625 su najviše emigrirali u SAD, Nemačku, Veliku Britaniju, Austriju, Kanadu. Prema izveštaju OECD-a, udeo visokoobrazovanih u ukupnom broju emigranata iz Republike Srbije bio je najveći u Nemačkoj (9,3%), a potom slede Austrija, Švajcarska, Francuska, Italija, Kanada i Australija. Prema podacima poslednjeg popisa na školovanju u inostranstvu je bilo 12.092 studenata od čega na studijama prvog stepena 5.483 (45,3%), na studijama drugog stepena 4.711 (39,0%) i na doktorskim akademskim studijama 1.859 (15,4%). Među studentima se SAD ističu kao najprivlačnije odredište za školovanje, jer skoro 16% naših studenata pohađa neki fakultet ili je na doktorskim studijama u toj zemlji .
Obrazovna struktura emigranata pokazuje značajan napredak u poslednjem popisu. Naime, on se ogleda u sve većoj zastupljenosti viših nivoa obrazovanja i drastičnom smanjenju spoljnih migranata bez škole. Gotovo svako peto lice (15,7%) ima diplomu više ili visoke škole. Najviše visokoobrazovanih ljudi u ovom periodu iselilo se u Nemačku, SAD, Austriju, Švajcarsku i Kanadu. Magistri i doktori nauka, njih oko 5.625 su u najvećem iznosu emigrirali u SAD, Nemačku, Veliku Britaniju, Austriju, Kanadu. Prema izveštaju OECD-a udeo visokoobrazovanih u ukupnom broju emigranata iz Republike Srbije bio je najveći u Nemačkoj (9,3%), a potom slede Austrija, Švajcarska, Francuska, Italija, Kanada i Australija.
„Odliv mozgova” (brain drain) je termin koji se odnosi na odlazak visokoobrazovanog stanovništva koji se odvija u dva pravca: jedan ka inostranstvu, a drugi ka većim gradovima unutar Republike Srbije. U oba slučaja reč je o migracijama iz nerazvijenih i manje razvijenih u razvijenija područja. Na taj način, pojedini regioni ne samo da se demografski prazne već ostaju i bez neophodnog razvojnog potencijala, čime se ozbiljno ugrožava njihov ekonomski i demografski opstanak. Migracija visokoobrazovane radne snage je najčešće posledica stanja na tržištu rada u zemlji porekla i bolje plaćenih poslova i uslova rada u zemljama destinacije, ali i mogućnosti za usavršavanje i napredovanje. Sve veći broj visokoobrazovanih i visokokvalifikovanih lica u inostranstvu može biti kapital Republike Srbije. Uspešni i integrisani migranti su po pravilu motivisani i imaju resurse (znanje, veštine, ideje, novac, kontakte) da doprinesu razvoju zemlje porekla . Sa druge strane, iseljavanje viokoobrazovane radne snage može izazvati poremećaje na tržištu rada, jer negativno utiče na ekonomski razvoj i uspešnost sprovođenja reformi. Ovaj tip migracija uzrokuje i fiskalne gubitke, koji se reflektuju pre svega kroz gubitak poreskih prihoda.
Istraživanje pod nazivom Migracije studenata imalo je za cilj da ispita planove studenata u vezi sa budućim migracionim kretanjima. U istraživanju je učestvovalo ukupno 11.013 studenata. Čak trećina ispitanika je odgovorila da planira da po završetku školovanja ode u inostranstvo, a među njima više od 90% ima za to apsolutnu podršku roditelja, dok 70% njih ima rođake i prijatelje u inostranstvu na čiju pomoć računaju. Kao osnovne razloge za odlazak u inostranstvo studenti navode nemogućnost nalaženja posla u struci (27%), slabo plaćen posao u struci (21%) i nizak životni standard (20%). Kada je reč o planiranoj dužini boravka u inostranstvu, 50% onih studenata koji bi da odu iz Republike Srbije ne planira da se vrati, 19% bi da se vrati kada obezbede dovoljno novca za pokretanje sopstvenog posla, dok bi se 13,8% vratilo kada ekonomska situacija u Republici Srbiji bude bolja i stabilnija. Među studentima koji planiraju da odu iz Republike Srbije prednjače studenti informaciono-komunikacionih tehnologija 36,5% i studenti iz oblasti medicinskih nauka više od 30%, dok je manji udeo studenata iz oblasti društvenih nauka. Najpoželjnija država destinacije među studentima je Nemačka gde planira da se iseli svaki četvrti student, slede SAD (11%), Švajcarska (10,7%), Austrija (8,7%) i Norveška (6,3%). Najdrastičniji podatak iz celog istraživanja je taj što je četvrtina onih studenata koji bi da odu već rešena u odluci da to i učini, bez obzira na mere koje bi preduzela država u nameri da ih zadrži u Republici Srbiji.
Društvene posledice emigriranja mladih vidljive su i kroz gubitak uloženog kapitala u njihovo vaspitanje i obrazovanje. Mladi koji se iseljavaju odnose sa sobom prethodne investicije društva i porodice u njihovo vaspitanje i školovanje. Država im omogućava školovanje, dobrim studentima dodeljuje stipendije, te omogućava profesionalno usavršavanje, ali vrlo je česta pojava da upravo takvi stručnjaci koji su društvu najpotrebniji odlaze i pronalaze bolje zaposlenje u drugim zemljama. Do danas nije precizno utvrđeno koliko država izdvaja za obrazovanje pojedinca u celokupnom obrazovnom ciklusu, ali se procene kreću oko 100.000 evra po jednom diplomiranom studentu. Samo za obrazovanje studenata država izdvaja 30.000-35.000 evra po osobi. Odlazak visokoobrazovanih u inostranstvo znači da je država destinacije ovih migranata dobila stručnjaka uz minimalne troškove.
Istraživanje Troškovi emigracije mladih u Srbiji je pokazalo da usled nepostojanja adekvatne baze podataka o strukturnim karakteristikama spoljnih migranata, nije moguće izračunati ukupne gubitke Republike Srbije usled iseljavanja stanovništva. Zato je urađeno šest mogućih scenarija, od najoptimističnijeg do najpesimističnijeg. Rezultati istraživanja su pokazali da ukupni troškovi koje država i porodica izdvajaju za završetak osnovnog obrazovanja iznose 13.572 evra po osobi, do kraja srednje škole taj iznos raste na 20.854 evra, osnovne studije povećavaju novčana davanja na 34.139 evra, dok je za celokupan obrazovni ciklus zaključno sa doktorskim studijama potrebno uložiti 54.576 evra. Kada se to primeni na podatke iz mogućih scenarija migracija, u najpovoljnijem slučaju, ulaganje koje će koristiti neka druga zemlja vredno je ukupno oko 300 miliona evra, a u najpesimističnijoj varijanti čak 1,2 milijarde evra. Utvrđeno je i da država ne gubi samo zbog toga što odlaze ljudi u čije je obrazovanje uložen značajan kapital, već se i potencijal za stvaranje BDP umanjuje za 19.446 evra po osobi svake godine, a za broj otišlih umanjuje se i potrošnja, pa samim tim i sposobnost ekonomije da otvara nova radna mesta, i najzad indukovani efekat koji ukazuje da se zbog iseljavanja pretežno mladih smanjuje demografski potencijal, a samim tim i mogućnost privrede da se ozbiljnije razvija. Po tom osnovu potencijal BDP-a je umanjen za 0,9 milijardi evra. Kada se tome doda iznos uložen u obrazovanje onih koji su otišli, javlja se gubitak od 1,2 do preko 2 milijarde evra godišnje. Sprovedeno istraživanje je ukazalo i na pozitivne posledice iseljavanja, a to su u prvom redu novčane doznake čiji iznos na godišnjem nivou svrstava Republiku Srbiju među vodećim u regionu.
Mlado stanovništvo koje odlazi, rađaće decu, sklapati brakove, osnivati porodice, razvoditi se i umirati u mestu odredišta. Pored demografskih posledica emigriranja mladih, vrlo su važne i posledice ekonomskog karaktera koje se ogledaju u ekonomskom razvoju mesta ili države porekla. Ako je emigracija visokoobrazovanih i visokostručnih kadrova, iz jedne zemlje prekomerna s tendencijom neprekidnog rasta, njeni efekti će biti negativni i imati uticaj na privredu i društvo matične države migranata. Efekti odlaska mladih u inostranstvo uključuju gubitke poreskih prihoda, potencijalnih budućih preduzetnika, nedostatak kvalifikovanih radnika, inovativnih ideja, uloženog novca u obrazovanje i gubitak zdravstvenih i obrazovnih usluga. Time država gubi ono što je investirala u vaspitanje, školovanje, obrazovanje i obučavanje ljudi koji postižu vrhunske rezultate, ali isto tako gubi i to što se investicioni kapital u obrazovanje i obučavanje ne vraća matičnoj državi, već se poklanja zemlji prijema visokoobrazovanih i stručnih kadrova. Reč je, dakle, o očekivanoj, a propuštenoj dobiti od obrazovanih i stručnih ljudi. S toga su neophodne pozitivne promene u ekonomskoj slici Republike Srbije u doglednoj budućnosti, koje bi najviše mogle uticati na tokove ovih migracija.

(Izvor: Strategija O EKONOMSKIM MIGRACIJAMA REPUBLIKE SRBIJE ZA PERIOD 2021 – 2027. GODINE)

Članci su nastali realizacijom projekta „Možda je bolje da ostanemo“ koji implementira Info Centar Juga a delom sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.