Lebane: Svi treba da znamo

12. Šta po pitanju bezbednosti dece na internetu radi država a šta mi?

Šta država radi?

Država je pokušala da pomogne roditeljima i nastavnom osoblju da se bore protiv štetnog uticaja savremenih tehnologija i Vlada Srbije je donela 2016.god. UREDBU O BEZBEDNOSTI I ZAŠTITI DECE PRI KORIŠĆENJU INFORMACIONO-KOMUNIKACIONIH TEHNOLOGIJA.

Ovom uredbom se uređuju :

-preventivne mere za bezbednost i zaštitu dece od štetnog utucaja IKT

-postupanje u slučaju narušavanja ili ugrožavanja bezbednosti dece na internetu

Cilj je da se:

-podigne nivo svesti i znanja o prednostima i rizicima korišćenja interneta i načinima bezbednog korišćenja interneta

– unapredi digitalnu pismenost dece, roditelja i nastavnika

– unapredi međuresornu saradnju u domenu bezbednosti i zaštite dece na internetu

Ministarstvo turizma, trgovine i telekomunikacije omogućava prijem prijava štetnog, neprimerenog i nelegalnog sadržaja i ponašanja na internetu, odnosno prijavljivanja ugroženosti prava i interesa dece, telefonskim putem ili putem elektronskog obrasca na veb sajtu.

Na osnovu prijave Ministarstvo ima dalje aktivnosti da obavesti administratora internet sajta na štetan sadržaj, tužilaštvu ako ima elemenata za krivičnu prijavu, nadležnom centru za socijalni rad u slučaju povrede prava, zdravstvenog statusa dobrobiti deteta kao i obaveštenje Domu zdravlja o podnetoj prijavi u slučaju da navodi upućuju na rizik stvaranja zavisnosti od korišćenja interneta. Nakom prijave nadležni centar za socijalni rad ili dom zdravlja pruža stručnu pomoć i utvrđuje da li postoji rizik stvaranja zavisnosti ili je već stvorena od korišćenja interneta i pruža stručnu pomoć u skladu sa zakonom. Nakon postupanja po prosleđenim prijavama obaveštavaju Ministarstvo o pružanju pomoći i ishodu istih.

Ovo radi država a šta da radimo mi?

Roditelji su prva karika u lancu sprečavanja štetnog uticaja interneta i društvenih mreža na decu. Znatiželjni, kakvi i treba da budu, mladi bi da sve vide i sve probaju. Naša je odgovornost da njihove potrebe usmerimo i nadgledamo. Stručnjaci u Domovima zdravlja, školama i drugim institucijama koje mogu da pruže informacije o načinima bezbednog korišćenja novih tehnologija, mogu da pomognu. Samo im se treba obratiti. A s druge strane, treba odlaziti na sva predavanja, obuke, radionice….koje organizuju institucije na temu što boljeg informisanja o načinu korišćenja interneta u cilju sticanja znanja ali i o opasnostima koje on nosi.

19