Jablanički okrug Jug Srbije Medveđa Sijarinska banja Vesti

Mnogo je razloga da posetite Medveđu – izdvajamo 5 razloga

Ni lepšeg, Bogom danog kraja, ni gostoprimljivijih ljudi. Tako kažu svi koji su nekada posetili Medveđu, malu opštinu u Jugoistočnoj Srbiji, koja je se nalazi na sredokraći puta između Leskovca i Prištine. Kada govorimo o godišnjem dobu kada je najlepše posetiti Medveđu, svakako da je to leto i početak jeseni, kada se održava veći broj manifestacija i kada se ubiraju plodovi sa plodnih njiva, voćnjaka i bašti.

„Dragulj među brdima“ – Sijarinska Banja

Sijarinska banja po mišljenju desetine hiljada gostiju koji svake godine posete ovu banjsku lepoticu, nepravedno zapostavljena banja, sa toliko potencijala u vidu termomineralnih izvora, čistog i svežeg vazduha, stoletnih šuma, čiste netaknute prirode, ali i jedinog gejzira u kontinentalnom delu Evrope. Sijarinska Banja je najznačajnija turistička atrakcija opštine Medveđa, nalazi se na svega 50-tak kilometara od najznačajnijeg putnog pravca u Jugositočnoj Evropi E-75, od isključenja sa autoputa kod Leskovca, za manje od sat vremena vožnje se stiže do treće najtoplije banje u Srbiji, sa temperaturom vode od 72 ºC. U samom centru banje se nalazi gejzir, visine vodenog stuba 8m, koji je poslednji znak vulkanske aktivnosti na ovim prostorima. Oko gejzira je kompleks rekreacionih bazena “Snežnik”, koji se sastoji od nekoliko bazena sa tremalnom vodom, podvodnom mazažom, veliki bazen, bazeni za decu sa toboganima i drugim sadržajima za najmlađe. U gornjem delu banje se nalazi olimpijski bazen, sa restoranom, terenima za sportove, parkingom. Smeštaj turista je u hotelu “Gejzer”, koji pored smeštajnih kapaciteta ima i terapijski blok, za rehabilitaciju. U privatnom smeštaju ima 50-tak objekata za izdavanje, od apartmana do soba sa zajedničkom kuhinjom. Banja je najposećenija u julu i avgustu, kada pored stalnih gostiju, banju poseti i veliki broj izletnika iz okolnih gradova, koji bas ovde traže sklonište od letnjih žega. Ono što ohrabruje je da turistički uposlenici ove banje svake godine obogaćuju sadržaje boravka i prilagođavaju ga svim uzrastima, a u strukturi dominiraju gosti iz Vojvodine, koji se ovoj banji sveke godine rado vraćaju.

Reka Jablanica i Ćorov vodopad

U letnjim mesecima mirna, tiha, na mestima čak i presuši zbog čega je i dobila epitet najveće „sušice“ u bivšoj Jugoslaviji, a u zimskim mesecima prava planinska reka, plahovita, bučna, sa velikom količinom vode. Nastaje spajanjem dve manje rečice kod sela Maćedonca i na celom svom toku do ulivanja u Južnu Moravu je pravi dar za sva naselja kroz koja prolazi. Zbog velikog broja pritoka, potoka, virova, brzaka je pravi raj za ljubitelje prirode, pecaroše, izletnike. Na jednom od mnogobrojnih potoka u svom slivu, nalazi se skroviti vodopad i jedno od prvih izletišta na teritoriji opštine Medveđa. Postoje vodopadi veliki i mali, ogromni džinovski kao oni u Africi i Severnoj i Juznoj Americi ili minijaturni slapovi na manjim planinskim rekama i potocima, ali ono što im je zajedničko je neobuzdana energija vode i karakterističan huk koji ona stvara prilikom obrušavanja o samo tlo. U Srbiji postoji preko 90 vodopada, ali na žalost nisu dovoljno valorizovani, pa samim tim i nedovoljno turistički posećeni. Ćorov vodopad se nalazi na teritoriji Opštine Medveđa u ataru sela Petrilje, Jugoistočna Srbija, nedaleko od magistralnog puta M9, koji spaja Niš i Prištinu. Po morflološkoj podeli klasifikuje se kao vodopad erozivnog tipa. Nastao je ne delu istoimenog potoka, čija dužina nije veća od 1200 m, koji se uliva u Tularsku reku, jednu od sastavnica Jablanice. Samo vrelo potoka je izuzetno izdašno i obgrljeno zelenim rastinjem, tako da i u najsušnijim delovima godine ne presuši. Na 150 m od svog ušća, Ćorov potok svojim višehiljadegodišnjim radom formira istoimeni vodopad visine 18 m. Kao i većina mesta u Srbiji i za ovaj lokalitet se vezuju brojne legende. Prema jednoj od tih legendi, turski paša je zbog neuzvraćene ljubavi i drskosti vezao prelepu srpkinju o stene, gde su joj ptice iskopale oči. Dok se prema drugoj legendi, na ovom mestu okupljale pralje kako bi prale veš i kupale se, gde bi zbog specifične pozicije terena bile zaštićene od pogleda znatiželjnih mladića.

Bile istinite ili ne ove legende su značajne za etimologiju naziva samog lolaliteta. Samim tim uz slikovite prirodne lepote ovog mesta, dobili smo još jednu turističku atrakciju koja će sigurno privući veliki broj turista u narednom periodu. Činjenica je da je konfiguracija terena takva i kao sam ovaj vodopad specifična, da i pored toga što je veoma blizu puta, vodopad toliko skrovit da su za njega znali samo dobro upućeni meštani.

Mrkonjski Vis – Nebeski pogled

Detalj sa Mrkonjskog visaMrkonjski vis se nalazi na teritoriji opštine Medveđa, južno od sela Tulare. Nadmorska visina vulkanske kupe iznosi 1070 m. Paleovulkanska kupa Mrkonjski vis predstavlja retke ostatke vulkanizma na teritoriji naše zemlje. U daljoj geološkoj prošlosti područje Srbije bilo je izloženo velikom vulkanskom aktivnošću a najizrazitija aktivnost bila je pre 40 miliona godina, poslednja vulkanska erupcija na teritoriji Srbije zabeležena je pre 20 miliona godina. Paleovulkanska kupa Mrkonjski vis se stacionira u jednoj od tri vulkanske zone u Srbiji i zajedno sa Veletinom i Zvečanom, čine Kosovosko-Metohijsku vulkansku zonu. Kao posledica vulkanizma u daljoj geološkoj prošlosti na ovom području se pojavio veliki broj termomineralnih izvora čija temperature neretko prelazi 90ºC. Takvi su izvori u Tularskoj Banji i Sijarinskoj Banji. Naporima lokalne zajednice prethodnih godina učinjeno je dosta na promociji same vulkanske kupe kao i na uređenju ovog prostora za posete planinara, ljubitelja prirode, izviđača i uostalom svih turista. Izvršeno je mapiranje staza, uređen je i sam prilaz vrhu a radi bezbednosti posetilaca postavljeno je više od 50m rukohvata sa ogradom od čvrstog materijala kao i razni drugi sadržaji na samom platou, zbog svoje pozicije u uslovima dobre vidljivosti, pogled sa platoa se širokom i velelepnom slikom pruža do Kopaonika, Šar planine, Čakora, Golije, Stare i Suve planine, Jastrebca, Radan planine i Mokre Gore.

Planina Radan

Radan planina je park prirode, zahvata teritoriju više opština Medveđa, Lebane, Bojnik, Prokuplje i Kuršumlija. Nalazi se između dve reke, Toplice na severu i Jablanice na jugu. Zbog izuzetnih prirodnih kakrakteristika, obilja izvora, reliktnih biljaka i životinja, planinskih vrhova, prelepih pejzaža, ali i značajnih kulturno-istorijskih lokaliteta, ova planinska lepotica je proglešena za park Prirode. Izletnici, planinari, biciklisti, ali i slikari pesnici rado posećuju ovu planinu i uvek joj se rado vraćaju. Pored odmora i rekreacije što će te sigurno doživeti ovde, postoje i nekoliko značajnih arheoloških lokaliteta, ali i prirodnih fenomena, kao što su Caričin grad i Đavolja Varoš. Ukoliko posetite Medveđu, jedan dan morati provesti na ovoj planini ili utisak i doživljaj neće biti poptun.

Gastronomija

Kada se umorite od osvajanja planinskih vrhova Radana i Mrkonjskog visa i kada vas „ispije“ mineralna voda Sijarinske banje onda pravo okrepljenje jesu specijaliteti iz ovog kraja. Postoje nekoliko restorana domaće kuhinje, gde možete probati sve od jagnjećeg i jarećeg pečenja do sprže, pite kupusnice i sarmi, sve to začinjeno kvalitetnim kruškovom, šljivovom rakijom ili sokova od maline, kupine i drugog voća. Od vajkada je ovo bio poznat stočarski, ali i voćarski kraj, zbog specifične ruže vetrova i dobre godišnje insolacije, voće je veoma bogato šećerom, a u prilog ovoj tvrdnji i jedna legenda da se voće iz ovog kraja prvo služilo na dvoru svih sultna u Carigradu.

Dobrodošli u Medveđu!

 

(Kraj)