Znaj i ti!

“U eri senzacionalističkog izveštavanja, jako je teško razlikovati istine od laži” Suzana Stanković Ilić – Psiholog OŠ Vasa Pelagić

– Šta je za Vas medijska pismenost i koliko je ona danas važna?

Medijska pismenost podrazumeva prisustvo neophodnih znanja kod ljudi o ulozi značajnih kanala informisanja, uslovima pod kojima oni mogu efikasno da služe svojoj svrsi, a takođe I prisustvo neophodnih veština koje omogućavaju da se izvrši procena sadržaja I usluga koje ti kanali nude.

Ona je važna, zato što osnažuje ljude da efikasno koriste, procenjuju I stvaraju informacije za ostvarenje ličnih I profesionalnih ciljeva I da se kritički I kompetentno odnose prema uslugama medija.

– Kako u savremenom digitalnom svetu razlikujete istine od laži?

U eri senzacionalističkog izveštavanja, jako je teško razlikovati istine od laži. Mislim da je jedini način zaštite od raznih manipulacija, dobra kritička procena sadržaja, koja isključuje površnost I lakovernost, što podrazumeva dobru informisanost iz više razlićitih izvora, sposobnost logičkog zaključivanja I unapređivanje kompetencija za odgovorno I objektivno tumačenje plasiranih sadržaja.

– Koliko su lažne vesti ozbiljan problem za mlade?

Jesu ozbiljan problem, jer oblikuju formiranje mišljenja kod mlaih ljudi o događajima I  ljudima koje nisu imali priliku da upoznaju, niti lično dožive. To pogrešno formirano mišljenje, bez pravih argumenata I razumnih dokaza, kreira iskrivljeni pogled na svet I usmerava ih na neopravdana I nesvrsishodna ponašanja.

– Kako treba pristupiti medijskom obrazovanju dece? Kako se suočavate sa ovim izazovom na ličnom primeru?

Da bismo pristupili medijskom obrazovanju dece, najpre moramo medijski da obrazujemo nastavnike I unapredimo njihove kompetencije. Nakon toga bi osnove medijske pismenosti mogle da se proučavaju kroskurikularno kroz povezivanje sa  predmetima koji se izučavaju u školama. Trenutna situacija u školama je takva da se vrlo malo govori o ovom problemu, što zbog straha od lične nekompetentnosti za bavljenje ovim problemom, što zbog fokusiranosti samo na “svoj” predmet, što zbog brojnih drugih razloga. Lično, koristim različite situacije u školi, kako u formalnim, tako I u neformalnim susretima sa učenicima, da im kroz razne primere skrenem pažnju na ono što je važno u formiranju ličnog stava u odnosu na informacije kojima su izloženi.

– Da li medijsku pismenost treba uvesti kao školski predmet?

Slažem se da  bi trebalo medijsku pismenost uvesti kao novi predmet…ili, možda, bar, kao izborni…ali u svakom slučaju, medijska pismenost treba da zauzme značajno mesto u našem obrazovnom sistemu, ukoliko želimo da gradimo savremeno, demokratsko društvo koje počiva na civilizovanim, građanskim vrednostima.